NAZIV PROJEKTA: Uspostava metode za procjenu neurovirulencije virusa mumpsa u kulturi stanica kao alternative testu in vivo
PROGRAM: Hrvatsko-francuski program „Cogito“ Partnerstvo Hubert Curien za razdoblje 2019/2020
PRIJAVITELJI:
Centar za istraživanje i prijenos znanja u biotehnologiji, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska (glavni istraživač: dr.sc. Jelena Ivančić Jelečki);
Institut Pasteur, Pariz, Francuska (glavni istraživač: dr.sc. Christophe Prehaud)
VRIJEME PROVEDBE PROJEKTA: rujan 2019. – rujan 2022.
UKUPNA VRIJEDNOST PROJEKTA: 18.850,00 HRK
Zbog svojih neurotropnih i neuropatogenih svojstava, virus mumpsa u ljudi može uzrokovati meningitis i encefalitis. Budući da sva cjepiva protiv mumpsa sadrže živi atenuirani virus, ove bolesti mogu se pojaviti i kao nuspojava cijepljenja. Stoga je zakonska obveza proizvođača da utvrdi neurološku neškodljivost soja koji će se koristiti u daljnjoj komercijalnoj proizvodnji cjepiva (Ph.Eur, 2016). Postojeći testovi procjene neškodljivosti virusa mumpsa za središnji živčani sustav (tzv. testovi neurovirulencije) se izvode ili na majmunima roda Macaca ili Cercopithecus (moguće ih je izvesti u samo nekoliko centara u svijetu) ili na novookoćenim štakorima. Nedostatak testa na novookoćenim štakorima je velika varijabilnost rezultata te je potrebno žrtvovati puno životinja za relevantnu statističku obradu.
Cilj suradnje je uspostava i karakterizacija modela procjene neurovirulencije virusa mumpsa u kulturi stanica. Francuski istraživači razvili su model "blood brain barrier (BBB) - Minibrain". Radi se o specifičnoj ko-kulturi četiriju vrsta stanica (endotelne stanice (dio BBB) te neuroni, astrociti i mikroglija (dio Minibrain)), koja se pokazala kao dobar sustav za procjenu neurovirulencije virusa žute groznice. Hrvatska grupa ima banku sojeva virusa mumpsa različitog stupnja neurovirulencije, određenog testom in vivo na novookoćenim štakorima. Namjeravamo pokušati upotrijebiti sustav BBB -Minibrain za uspostavu metode za procjenu neurovirulencije sojeva virusa mumpsa u kulturi stanica te korelirati rezultate novouspostavljene metode s postojećim testom in vivo. Osim značajnog smanjenja troška testiranja, zamjena metode in vivo metodom u kulturi stanica imala bi nemjerljivu etičku vrijednost jer test na novookoćenim štakorima pripada grupi najtežih testova koji se rade na laboratorijskim životinjama uopće.
U svom temelju, suradnja ima komplementaciju znanja i biološkog materijala koje posjeduje svaka od grupa.
