O SKUPU PROGRAM SKUPA IZLAGAČI
Kanonski mandat i rad na Sveučilištu kroz prizmu prakse Europskog suda za ljudska prava
Izlaganje Tomislava Sadrića, mag. iur.
Institucionalna razdvojenost Crkve i države ne sprečava, niti ne dokida brojne situacije u kojima se crkveno i civilno susreću, a ponekad i dopunjuju. Takvi susreti redovito se događaju i u okviru većeg broja javnih europskih sveučilišta, na kojima postoje studiji i kolegiji bogoslovne i crkvene tematike. Ta sveučilišta imaju sva tipična svojstva javnosti i u cijelosti su podvrgnuta civilnom pravnom poretku, ali se u odnosu na njihove bogoslovne sastavnice uzimaju u obzir i zahtjevi kanonskog prava u pogledu pojedinih statusnih i personalnih pitanja. Takva istodobna koegzistencija dvaju pravnih poredaka, civilnog i kanonskog, koja ponekad dovodi i do njihova međusobnog prožimanja, u konačnici stvara potrebu za iznalaženjem specifičnih, pažljivo nijansiranih rješenja, kroz koja se zahtjevi obaju poredaka mogu uskladiti i zadovoljiti.
Kanonski mandat, shvaćen u smislu naloga mjerodavne crkvene vlasti iz kanona 812. Zakonika kanonskog prava, bitna je pretpostavka predavačkog statusa za bogoslovne predmete na sveučilištima. Riječima kanona, „oni koji na visokim učilištima predaju bilo koji bogoslovni predmet treba da imaju nalog mjerodavne crkvene vlasti“. Takav je zahtjev za mandatom iz perspektive mjerodavne crkvene vlasti razumljiv jer se njime između ostaloga osigurava primjerena i potrebna razina vjerodostojnosti predavača koji predaju bogoslovne predmete. U tom smislu, mandat se u trenutku izdavanja (prilikom zasnivanja akademskog odnosa radi kojeg se mandat izdaje) ne doživljava spornim ni s aspekta civilnog prava, koje na njega gleda samo kao na neku dodatnu formalnu pretpostavku koju je potrebno ispuniti radi zasnivanja nekog radnog ili srodnog odnosa. Do spornih pitanja u pravilu dolazi kasnije, kada se zbog nastupa određenih činjenica ili stanja ispune kanonskopravne pretpostavke za opoziv mandata pojedinom predavaču. Takav opoziv mandata, do kojeg dolazi unutar kanonskog pravnog poretka, izravno uzrokuje i gubitak nužnih pretpostavki za nastavak radnog odnosa u civilnom pravnom poretku – što je značajna i u biti konačna posljedica određenih okolnosti, kojima civilni poredak inače možda ne bi pridavao nikakvu pozornost, a koje u konkretnom slučaju mogu dovesti do potpunog prestanka prava iz radnog odnosa.
Potencijalno drastične posljedice gubitka kanonskog mandata u civilnoj sferi zahtjevna su i izazovna tema za najviše nacionalne i nadnacionalne sudove, osobito u onim slučajevima kada do gubitka mandata dolazi zbog okolnosti za koje se u civilnom poretku smatra da ne bi trebale predstavljati osnovu za različit tretman pojedinaca. U takvim slučajevima civilni sudovi pokušavaju iznaći pristup koji na dovoljno zadovoljavajući način pomiruje različite temeljne vrednote civilnih pravnih poredaka, poput slobode vjeroispovijesti i zabrane diskriminacije. U takvom kontekstu osobito je zanimljiva praksa Europskog suda za ljudska prava, koji je u više navrata ocjenjivao usklađenost posljedica gubitka kanonskog mandata s pravima zaštićenima Konvencijom. U izlaganju će se nastojati dati pregled najvažnijih predmeta i stajališta Suda o ovim pitanjima, uz poseban osvrt na primjenu takvih stajališta u sveučilišnom kontekstu. Osim toga, ovakve će se situacije nastojati sagledati i nešto šire od kanonskog mandata za predavanje bogoslovnih predmeta, a imajući u vidu i ostale odredbe Zakonika kanonskog prava u vezi s osobinama nastavnika, kao i potencijalne posljedice stavova koje je Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država zauzeo u nedavnom predmetu Bostock v. Clayton County.
Ključne riječi: kanonski mandat, kanonsko pravo, sloboda vjeroispovijesti, sveučilište, Europski sud za ljudska prava
