O SKUPU          PROGRAM SKUPA          IZLAGAČI

„Nihil humani a me alienum puto“: važnost i aktualnost crkvenog i kanonskoga prava na javnim sveučilištima

Izlaganje prof. dr. sc. Stefana Teste Bappenheima

            Poneki smatraju da su crkveno i kanonsko pravo starine koje treba smjestiti na tavan ili u najboljem slučaju u muzej. Tvrde i da bi programi pravnih fakulteta trebali više biti usmjereni na tehno-ekonomska učenja koja su u većoj mjeri profesionalizirajuća i praktičnija, a samim time i utilitarnija, dok bi crkveno i kanonsko pravo, prema njima, trebalo okvalificirati tek ispraznom povijesno-humanističkom zabavom čija je svrha puka intelektualna radoznalost.

            U stvarnosti, sve je tome baš suprotno. Riječ je o dvama područjima prava od velike važnosti i praktične profesionalne koristi. In primis, crkveno pravo nije pravo neke crkve ili vjerske zajednice, nego je riječ o državnom pravu s kojim je tijesno povezano njezino vlastito uređenje društveno-religijskih pojavnosti koje se u svakoj državi ogledaju kroz različite konfesionalne denominacije.

            Danas svaka država postupno i kako vrijeme odmiče prihvaća sve veći broj ljudi iz drugih dijelova svijeta koji pripadaju drugim (i različitim) religijama. Europski pravni sustavi osmišljeni su tako da uređuju državne mehanizme i pristup države s obzirom na potrebe za vjerskom slobodom koja proizlazi iz povijesno-kulturnih korijena Europe. Ti se sustavi sada moraju suočiti s novim potrebama, novim zahtjevima, novim problemima, što pokazuje veliki broj raznih obraćanja Europskom sudu za ljudska prava, gotovo iz svih zemalja koje su pristupile konvencijskom uređenju, i to ponajčešće zbog navodnih povreda članka 9., koji se odnosi na zaštitu vjerskih sloboda (o čemu vidjeti članke 4. i 41. Ustava Republike Hrvatske), ali osim tradicionalnih to se sada događa i u posve novim područjima, kao što su područje rada, slobode govora i drugim.

            Odgovoriti na naznačene situacije zahtijeva sposobnost da se dotaknu i prožimaju prava vjerskih zajednica ili vjerska prava s pravnim supstratom koji pripada državi: time se ta materija ne ograničava na studiranje koje bi bilo ograničeno na povijesne temelje i utjecaje koji proizlaze iz rimskoga prava, a ogledaju se u kanonskom pravu, pa s obzirom na to također u pozitivnim civilnim zakonodavstvima. Riječ je o nečemu posve drugačijem, što zahtijeva analitički pristup, preciznost, proučavanje detalja koji se odnose na pojedinačne odredbe vjerskih pravila koja nužno s državom i njezinim pravom ne moraju imati nikakvu poveznicu ili ih možda država ne priznaje, a sve kako bi se razumjela interakcija između prava i politike, ali i sadržaj, narav, smisao i obilježja discipline crkvenog prava.

            Drugo, važnost kanonskog prava ogleda se na poseban način u ženidbenom području: Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske od 19. prosinca 1996. u članku 13. predviđa se da će kanonska ženidba od trenutka njezina sklapanja postizati civilne učinke u skladu s hrvatskim zakonodavstvom te da su odluke crkvenih sudova o ništavosti ženidbe i vrhovne crkvene vlasti o razvrgnuću ženidbenoga veza jednako obvezujući i za državu. U tome je smislu odlučan i članak 22. Obiteljskog zakona.

            Stoga je jasno da postoji potreba poznavati kanonsko pravo da bi bilo moguće razumjeti situacije poništenja kanonske ženidbe i odluke mjerodavne vlasti o razvrgnuću ženidbenoga veza. To su područja kojima se mogu posvetiti oni koji studiraju pravo s ciljem da postanu odvjetnici jer je riječ o materiji koja pripada ženidbenom i obiteljskom pravu, koji je i u profesionalnom zanimljiv te može rezultirati mnogim zadovoljstvima. Dakako, sve to uzimajući u obzir posljednje promjene koje je rimski prvosvećenik donio u ovo područje. Zakonodavstvo je u tome području vrlo složeno i zahtijeva kompetentne stručnjake koji su položili sveučilišne ispite iz kanonskog prava.

Ključne riječi: kanonsko pravo, crkveno pravo, državno pravo, pravni fakultet, javna sveučilišta