O SKUPU          PROGRAM SKUPA          IZLAGAČI

Studij kanonskoga prava na crkvenim učilištima u Hrvatskoj - Izvori i kanonska bibliografija

Izlaganje doc. dr. sc. Marije Džinić

              Prvi sistematski Zakonik kanonskoga prava Katoličke Crkve objavljen je i stupio na snagu 1917. Međutim, studij kanonskoga prava na javnim crkvenim učilištima u Hrvatskoj započeo je davno prije. Prvi priručnik kanonskoga prava na hrvatskome jeziku, „Zakon czarkovni sloxen i upravglien za naucenie i prosvitgljenie redovnikov harvatskoga naroda“, splitskoga kanonika i doktora crkvenog i civilnoga prava della Coste, izdan je u dva sveska 1778.

             Smatra se da je on prvi cjeloviti crkvenopravni priručnik na hrvatskom jeziku. Drugi priručnik, „Katoličko crkveno pravo“, uredio je dr. Ferdinand Belaj 1893. godine (prvo izdanje). Brojni članci na temu kanonskoga prava objavljivani su u raznim znanstvenim časopisima, a značajni propisi kanonskoga prava u zaključcima biskupskih sabora. Međutim, upravo je Zakonik kanonskoga prava iz 1917., odnosno prijevod dr. Franje Hermana na hrvatski jezik, prekretnica koja je potaknula aktivnije zalaganje u pripremi novih sadržaja i bibliografije crkveno-pravne tematike na hrvatskome jeziku.

             Vrednujući doprinos katoličkih svećenika i profesora koji su, uz ostalo, podučavali kanonsko pravo na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu (današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu) izlaganje se, na poseban način, referira na utemeljitelje studija kanonskoga prava na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu. Neka od njihovih djela sačuvana su u arhivu „Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu“ te su i dalje dostupna. Dr. Ivan Rogić (1900. – 1968.) punih trideset i četiri godine bio je profesor kanonskoga prava u Đakovu, a ujedno je i jedan od najpoznatijih kanonista u Hrvatskoj. Obogatio je kanonsko pravnu bibliografiju na hrvatskom jeziku, a njegova djela i danas su predmet interesa onih koji se pobliže bave poviješću kanonskoga prava u Hrvatskoj. Prvo njegovo djelo, „Kanonsko pravo i knjiga Kodeksa, opća pravila (Normae generales)“ iz 1939. sažetak je njegovih predavanja. Važno je spomenuti i njegovu skriptu „Ženidbeno pravo Katoličke Crkve te Kazneno pravo Katoličke Crkve“ iz 1956.

            Uvid u spomenuta djela pokazuje organizaciju i tematski sadržaj predavanja koja su temelj onima koje profesori kanonskoga prava prenose današnjim generacijama. Drugo značajno ime je dr. Ilija Živković (1910. – 1989.) profesor kanonskoga prava na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu, a koji je pred kraj profesorskoga rada izdao nekoliko skripta. Ovo su samo trojica od ostalih imena o kojima će biti govora zbog njihova doprinosa unapređenju studija kanonskoga prava na javnim crkvenim učilištima u Hrvatskoj. Izlaganje se zaključuje prikazom djelovanja Hrvatskoga kanonističkog društva (HKD) kojemu je jedan od ciljeva promicanje studija kanonskoga prava i njegovanje hrvatske kanonske tradicije. Točnije, jedno od ustrojbenih jedinica HKD-a je i Stručno vijeće za izradu kanonske bibliografije koje je izdalo popis kanonske bibliografije objavljene na hrvatskome jeziku s namjerom prikazivanja „starog u riznici“ i poticanja objavljivanja „novih sadržaja“.

Ključne riječi: kanonsko pravo, studij prava, Zakonik kanonskog prava iz 1917., priručnici kanonskoga prava, profesori kanonskoga prava, Hrvatska