O SKUPU PROGRAM SKUPA IZLAGAČI
Veliki kancelar na teološkim fakultetima u Republici Hrvatskoj
Izlaganje dr. sc. Dijane Mihalj
Teološki fakulteti u Hrvatskoj unutar državnih sveučilišta obogaćuju akademsku zajednicu i donose vlastite specifičnosti, od kojih je najznakovitija institucija velikog kancelara. Povijesno gledano, služba velikoga kancelara seže u srednjovjekovnu Europu i povezana je s razvojem prvih sveučilišta. Kancelar je bio na čelu Kaptolske škole Notre-Dame, jedne od ključnih institucija i takvih koje su imale važnu ulogu u formiranju Pariškog sveučilišta. Na drugim sveučilištima, poput onoga u Bolonji ili Engleskoj, služba kancelara imala je drukčiji razvoj. S vremenom su ovlasti kancelara evoluirale da bi odgovorile na suvremene potrebe crkvenih visokih učilišta, osobito teoloških fakulteta. Njihova glavna zadaća je proučavanje i sustavno izlaganje katoličkog nauka te traženje odgovora na ljudske probleme u svjetlu božanske objave.
Prvo formalno kanonsko-pravno uređenje službe velikog kancelara na crkvenim sveučilištima i fakultetima nalazimo u apostolskoj konstituciji Pija XI. Deus scientiarum iz 1931. Ta konstitucija postavila je temelje za upravljanje tim visokoškolskim crkvenim ustanovama, jasno označavajući velikog kancelara kao crkvenog dostojanstvenika, u pravilu ordinarija (Prelatus ordinarius), koji u ime Svete Stolice nadzire sva pitanja koja se odnose na upravljanje i studij crkvenih znanosti. Njegove ovlasti temelje se na pastoralnoj odgovornosti za očuvanje crkvenog nauka i promicanje crkvenih disciplina.
Apostolska konstitucija Sapientia Christiana Ivana Pavla II. iz 1979. i važeća Veritatis gaudium pape Franje iz 2017. ne razlikuju se u normiranju uloge velikog kancelara. Veliki kancelar u pravilu je mjesni ordinarij, biskup o kojemu crkveno sveučilište ili fakultet pravno ovise, premda Sveta Stolica može odrediti i drukčije.
Ipak, u dijelu Provedbenih odredbi za vjerno provođenje apostolske konstitucije Veritatis gaudium nalazi se tri novine vezane uz velikog kancelara, među kojima je prilaganje petogodišnjeg izvješća Dikasteriju za kulturu i obrazovanje, zajedno s mišljenjem velikoga kancelara. Načelno, veliki kancelar ima zadaću predstavljati Svetu Stolicu pri fakultetu i fakultet pri Svetoj Stolici, promicati očuvanje i napredak fakulteta te unaprjeđivati zajedništvo s partikularnom i univerzalnom Crkvom. Njegove ključne odgovornosti uključuju nadzor nad cjelovitošću katoličkog nauka i brigu o vjernom poštivanju statuta i odredbi koje je naložila Sveta Stolica, predlaganje Svetoj stolici dekana i (stalnih) nastavnika, dodjeljivanje i opoziv ovlaštenja za poučavanje i kanonskog poslanja, ukratko, nadzor nad akademskim i moralnim stanjem institucije.
Pravni okvir za djelovanje teoloških fakulteta unutar sveučilištâ u Republici Hrvatskoj pružaju međunarodni ugovori, osobito Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima te Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture. Potonjim ugovorom proklamira se specifičnost katoličkih visokih učilišta kojima je Republika Hrvatska priznala javnu pravnu osobnost. Ta specifičnost podrazumijeva da se djelovanje takvih ustanova ravna prema zakonu mjerodavnom za visoko obrazovanje i znanstvenu djelatnost, osim u pogledu posebnih odredaba dogovorenih posebnim ugovorima između mjerodavne crkvene i državne vlasti. Upravo se tim ugovorima integriraju u pravni sustav Republike Hrvatske kanonske specifičnosti službe velikoga kancelara. S druge strane, sam veliki kancelar ima dodatnu odgovornost u pogledu poštivanja i provedbe državnih zakona. U ovoj ćemo se analizi zadržati na pitanjima koja su u punoj nadležnosti velikog kancelara, a koja nužno imaju i građanskopravne učinke.
