O SKUPU PROGRAM SKUPA IZLAGAČI
Cjeloviti pristup skrbi starijim i umirućim osobama u suvremenom društvu – komplementarnost znanstvenih spoznaja i nauka Katoličke Crkve
Izlaganje prof. dr. sc. Ane Štambuk
Čovjek je vrlo složeno, ali uzvišeno biće među svim vidljivim stvorenjima. Prema Tomi Akvinskom, pojam „osoba“ označava ono što je najuzvišenije u cijelom svemiru, a uzvišenost čovjeku dolazi od metafizičkog temelja koje mu donosi njegova duhovna i besmrtna duša. Budući da je čovjek cjelovito duhovno-tjelesno biće, uz potpuno vrednovanje tjelesne, psihološke i socijalne dimenzije ljudske egzistencije, cjeloviti pristup obilježen je uključivanjem i duhovne dimenzije u skrb, koju u svom nauku/poslanju Katolička Crkva stoljećima prenosi.
Iskustvo starenja, bolesti pa i blizina smrti, odnosno svjesnost ograničene stvarnosti, otvaraju novi prostor za mogućnost nadilaženja, odnosno transcendencije životnih okolnosti. Tek u suvremenim teorijama starenja otkriva se duhovnost kao važna čovjekova dimenzija. Kroz gerotranscendenciju kao zadnju fazu životnog ciklusa, imamo zadaću „otpustiti“ materijalno i osobno te sagledati proživljeno kroz meta-perspektivu duhovnog i univerzalnog.
Tijekom zadnjih desetljeća povećao se interes za temu duhovnosti i starenja, uglavnom zbog utvrđenih pozitivnih učinaka duhovnosti na zdravlje starijih osoba i uspješnog starenja. Povećanjem dugovječnosti u modernom društvu duhovne potrebe starijih stavljaju se na sam vrh socijalnih prioriteta, a razumijevanje individualnih duhovnih perspektiva postaje sve važnije pogotovo u područjima gubitaka, psihičkih bolesti i smrti s kojima se suočavaju stariji ljudi.
S obzirom na to da postoje brojne barijere za ostvarivanje procjene duhovnosti u istraživanjima, kao što su primjerice manjak profesionalno osposobljavanja za stručno osoblje i manjak vremena koje je potrebno posvetiti svakoj osobi – starije osobe često ostaju bez primjerene duhovne skrbi. S obzirom na navedeno bit će prikazani rezultati znanstvenih istraživanja provedenih u Hrvatskoj u kojima je upravo religioznost bila važan resurs u suočavanju s gubicima u starosti te povezanost religioznosti i stavova prema smrti i umiranju.
Iako se u palijativnoj skrbi govori o „totalnoj boli“, najčešće je, iako ne uvijek, prepoznata samo fizička bol, dok su ostali aspekti zanemareni. Bez obzira na duhovnu povijest pojedinaca, mnogi postavljaju pitanja o značenju i vrijednosti života, o smislu patnje i smrti. Odgovori na ova pitanja kao i sve potrebe starijih i umirućih ovisit će o cjelovitoj edukaciji stručnjaka temeljenoj na znanstvenim spoznajama, stečenim kompetencijama te osobnoj potrazi/čežnji za smislom i istinom.
Ključne riječi: starije osobe, cjeloviti pristup, gerotranscendencija, duhovnost/religioznost, palijativna skrb
