KANONSKO I CRKVENO PRAVO NA JAVNOM SVEUČILIŠTU
Međunarodna znanstvena konferencija o 150. obljetnici modernoga Sveučilišta u Zagrebu i imenovanja prvoga rektora – Matije Mesića

(1874. – 2024.)

Sveučilište u Zagrebu, 11. i 12. studenoga 2024.

PROGRAM SKUPA          IZLAGAČI          SAŽECI IZLAGANJA

Sveučilište u Zagrebu ima korijene i baštini predaju Akademije u Zagrebu, koju je utemeljila i vodila Družba Isusova. Na njoj se nastava održavala od kraja 1662., a sveučilišna prava priznata su joj kraljevskom poveljom iz 1669. Od 1726./1727. prvim sveučilišnim katedrama (filozofije, dogmatske i moralne teologije) organizacijski se pridružuje katedra kanonskoga prava. Poslije ukinuća isusovačkoga reda 1773. isusovačko opće učilište preustrojeno je u Kraljevsku akademiju znanosti s tri fakulteta (Filozofskim, Bogoslovnim i Pravnim).

Pravnu neprekidnost od isusovačkog općeg učilišta na Kraljevskoj akademiji nastavio je Bogoslovni fakultet. Kontinuitet pravne naobrazbe ogleda se doduše i na pravnom studiju, čiju je okosnicu 1776. činila baš Katedra za kanonsko pravu kao prva stabilna, a na koju je iz isusovačke Akademije prešao profesor kanonskoga prava i klerik Franjo Milašinčić postavši prvi čelnik Pravnog fakulteta (u svojstvu prodekana pravnog studija).

Postradavši u jozefinskim reformama time što je izbačen iz Kraljevske akademije znanosti, od 1784. Bogoslovski fakultet djeluje u okviru Zagrebačkoga sjemeništa, čineći jedinu postojeću i neprekinutu pravnu poveznicu s 1669. godinom i isusovačkom Akademijom. Na njemu se predaje i kanonsko pravo. Na Pravnome fakultetu tada je ukinuta katedra za kanonsko pravo koja će se obnoviti u naprednjačkoj reformi polovicom 19. stoljeća zbog općeg uvjerenja da bez kanonskoga prava nema tada suvremenog i održivog pravnog studija.

Zaslugom biskupa Josipa Jurja Strossmayera, koji je 29. travnja 1861. u saborskom govoru zatražio da se uspostavi Sveučilište u Zagrebu, Sabor Trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije donio je 1861. Zakonsku osnovu o Sveučilištu u Zagrebu, koju je 8. travnja 1869. prihvatio kralj Franjo Josip I. Na zamolbu bana Ivana Mažuranića vladar je 5. siječnja 1874. potvrdio Zakonski članak Sabora Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije o ustroju Sveučilišta u Zagrebu. Prvi njegov rektor, klerik Matija Mesić, bio je i profesor kanonskoga prava. U tom formativnom razdoblju hrvatske nacije moderno Sveučilište u Zagrebu dobiva stožerno institucionalno značenje za hrvatsku naciju i njezino oblikovanje.

U otprilike isto vrijeme kao čimbenici izgradnje hrvatske nacije (i Zagreba kao njegove metropole) događa se uzdignuće Zagrebačke biskupije na rang nadbiskupije, obnova crkve svetoga Marka potporom biskupa Strossmayera, koja svojim položajem i okruženošću državotvornim ustanovama ima posve osobito nacionalno značenje te, naposljetku, osnivanjem Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti također Strossmayerovom zaslugom, a čiji je prvi čelnik bio klerik Franjo Rački.

Kanonsko pravo, zajedno s crkvenim, ima fundamentalno značenje za Sveučilište u Zagrebu. Zajedno s teologijom, riječ je o fundamentalnim materijama sveučilišne naobrazbe uopće, od prvoga sveučilišta u 11. stoljeću. Kanonsko pravo jedina je poveznica s isusovačkom Akademijom i time s 1669. kao godinom utemeljenja Sveučilišta u Zagrebu. Kanonsko pravo u temeljima je prvih fakulteta i studija te prvih stabilnih katedri. Do kraja Drugoga svjetskog rata kanonsko pravo zajedno s crkvenim pravom jedna je od najizučavanijih materija na Sveučilištu u Zagrebu, i to kako na različitim katedrama tako i na fakultetima.

Profesori kanonskoga (i crkvenog) prava i čelnici Bogoslovnoga fakulteta te uopće klerici u svojstvu rektorâ u prvoj su fazi razvoja modernoga Sveučilišta u Zagrebu presudno utjecali na osnivanje najstarijih sastavnicâ (fakultetâ). Oni su utjecali na osnivanje fakulteta i sveučilišta i na prostorima izvan hrvatskih zemalja u ovom dijelu Europe.

Kanonsko i crkveno pravo nedjeljivo su prirasli modernom Sveučilištu u Zagrebu, davali su mu biljeg naprednosti, prepoznatljivosti i uključenosti u globalne tijekove zbog univerzalnosti samih tih grana prava. Kanonsko i crkveno pravo od Justinijanova do predmodernog doba i Napoleonova zakonika činili su jedini održivi i promišljeni te univerzalni sustav prava (alio i uljudbe uopće) na Zapadu koji je kao bitan utkan u sveučilišnu naobrazbu na javnim sveučilištima. Jednako je tako kao bitan utkan u Sveučilište u Zagrebu, zbog čega se na poseban način o 150. obljetnici modernoga Sveučilišta u Zagrebu to vrednuje i priznaje održavanjem međunarodne i multidisciplinarne znanstvene konferencije naslovljene „Kanonsko i crkveno pravo na javnom sveučilištu“.

Kanonsko i crkveno pravo stvoreni su stvoreni su radi osiguranja pravnoga okvira, uređenja odnosa u Crkvi koju čine ljudi, a ne svetci, radi osiguranja pravne stege i njezina provođenja. Oni nikada nisu ustrajali na tome da se primjenom prava postiže tek tehnička i formalna pravednost (u smislu pravednosti de iure), nego uspostava pravičnosti (ex aequo et bono) jer pravičnost je pravednost uvjetovana ili zadana kontekstom. Postojeći na sveučilištu od njegovih početaka krajem 11. stoljeća, kanonsko pravo dalo je poticaj zdravoj skepsi, intelektualnim traganjima, izvanšablonskim domišljanjima, kritičkim propitkivanjima i inovacijama.