TAKO JE SVE POČELO
ZVONIMIR ŠEPAROVIĆ, rektor i prvi predsjednik AMAC-a Sveučilišta u Zagrebu
Kad sam godine 1989. izabran za rektora Sveučilišta u Zagrebu, protivno volji tadanjih vladajućih struktura, imao sam hrvatski nacionalni program za autonomiju Sveučilišta. Trebalo je vratiti Katolički bogoslovni fakultet u svoje Sveučilište, rehabilitirati i vratiti na Sveučilište profesore i studente prognane u godinama crvenog terora, ukinuti marksizam i predvojničku obuku, vratiti svečane toge i sveučilišne insignije, uključujući i rektorski lanac, uvesti svečani Dies Academicus i pobrinuti se da se oni koji su diplomirali na Sveučilištu u Zagrebu okupe, da se povežu sa svojom Alma Mater. I bi tako.
19. listopada 1989. u novoj je zgradi Elektrotehničkoga fakulteta obilježena 320. obljetnica Sveučilišta u Zagrebu i prvi put je proslavljen Dan Sveučilišta – Dies Academicus. Tom je prigodom, uz druge važne odluke, donesena i Odluka o osnivanju Društva bivših studenata i prijatelja Sveučilišta u Zagrebu (lat. Almae Matris Alumni, skraćeno AMA). U Odluci između ostalog stoji: »Svrha je Društva: povezivanje bivših studenata i diplomanata, kao i prijatelja Sveučilišta u Zagrebu, radi promicanja ugleda i dobrobiti Sveučilišta… promicanja hrvatske kulture i jezika ...«
Prvim počasnim članom i doživotnim predsjednikom imenovan je akademik Vladimir Prelog, bivši student, profesor i počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu, dobitnik Nobelove nagrade.
Deset dana kasnije u Zürichu predali smo priznanje Sveučilišta našem prvom počasnom predsjedniku akademiku Vladimiru Prelogu u nazočnosti profesora Žarka Dolinara, prorektora Vinka Škarića i g. Antona Kikaša, poslovnog čovjeka i prijatelja iz Toronta, koji je bio sponzor tog prvog sastanka izvan Zagreba. Poslije Švicarske uslijedilo je vrlo brzo utemeljenje ogranaka na Yaleu (prvi je predsjednik bio profesor Mirjan Damaška), a zatim utemeljenja ogranaka ili klubova u Torontu, Sydneyu, Frankfurtu, Detroitu, San Joseu za Sjevernu Kaliforniju, Montrealu na Sveučilištu McGill, New Yorku za Mid Atlantic, pa u Parizu, Beču.
U Hrvatskoj se rano započelo s osnivanjem domovinskih ogranaka; najprije na Tehnološkom fakultetu pod vodstvom profesora Branka Kunsta, zatim na Medicinskom i drugim fakultetima.
Prva Skupština Društva održana je l9. listopada 1990. u auli Sveučilišta u Zagrebu. Prihvaćen je prvi Statut Društva i izabrano prvo predsjedništvo. Za doživotnog počasnog predsjednika izabran je Vladimir Prelog; za predsjednika Zvonimir Šeparović; za dopredsjednike izabrani su: Ivo Banac, Žarko Dolinar, Vinko Škarić i Zdenko Škrabalo te za članove predsjedništva: Ivan Supek, Gracijan Biršić, Srebrenka Bogović-Zeskoski, Vicko Matulović, Branko Katalinić i Ante Padjen.